:)
Sad kad imam tebe, imam sve!
Sad kad imam tebe, imam sve!
‘Njene oči više ne sjaje kada čuje tvoje ime. Ne poludi kada prođeš pored nje. Ne sviđaš joj se kao što si prije. Samo si loše sjećanje u njenim mislima. Stoga, sljedeći put nemoj se iznenaditi kada te ne pogleda. I nemoj gubiti vreme pokušavajući razgovarati s njom, jer nećeš dobiti odgovor. Izgubila je svaku…
Kad sam pored tebe, ništa nije bitno. Imam sve što želim!
A ti? Ma kao da je tebe briga..
Već mi fališ. Fali mi tvoj zagrljaj, poljubac. Onaj istinski, prijateljski. Najljepši na svijetu. Fale mi naše gluposti, komentarisanje svakog prolaznika, traženje mana ljudima. I ono kad tvoja bivša prođe pored nas, a ti me zagrliš, toliko jako, da slomiš u meni svaku negativnost. I onda se javi onaj pozitivni osjećaj, kad ona mene onako…
I čujemo se onako semestralno, dva puta godišnje, još uvek rođendani su ti koji nas spajaju i ta odvratna rečenica: “Želim ti sve najbolje!”, koja je ustvari i napravila distancu između nas.
“Ma svađali su se oni, itekako. I nervirali jedno drugo. I mirili se, i praštali, i probijali mozak. I uništavali dane. I uljepšavali dane. I prepirali se, i psovali, i grlili.. I lagali, i ljubili. I mazili, i udarali. I sve. Ali, na kraju dana, prije nego što legnu u krevet, uvijek je slijedilo isto…
“Ne biraš koga ćeš da zavoliš. Ne biraš za kim će srce brže kucati i zbog koga će leptiri u stomaku plesati neki svoj ples. Samo se desi i to je to. Nisam ni ja birala. Moje srce je. I opet izabralo onog najgoreg. Ali valjda je trebalo tako biti.”
Volela je moja široka ramena, jer se osećala ko mrvica kada bih ju grlio. Volela je moje ruke, jer su njezine izgledale tako malene dok sam ih držao. Volela je moju kosu, jer je znala da jedino njoj dopuštam da mi pokvari frizuru… Volela je moju visinu, mogla je da obuje štikle i oseća k'o…
Suviše različiti da bi se voljeli. Suviše slični da bi se mrzili. Suviše navikli jedno na drugo da bi se rastali. A suviše jedno drugom važni da bi prijatelji ostali.